Ja, Izabella

ZUTA guska... :)

izabella | 13 Maj, 2011 18:29

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.                                                         M.ANTIC

VOLIM... :)

izabella | 13 Maj, 2011 04:43


Usunjam se u tvoj jastuk
da ne znas,
usunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noc,
a pre no sto se probudis
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo nista i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao postari pisma
velikom belom kocijom
koja necu da ti kazem kako se zove,
ali sam ces se setiti.
M.Antic

PROVINCIJALKA:)

izabella | 12 Maj, 2011 21:56

Rekli su mi da je dosla

Iz provincije
Strpavsi u kofer snove
I ambicije

Drug je studirao sa njom

Pa smo se najzad sreli ona i ja -
Shvatih: Boze, ovo je sazvezdje
Za nju provincija

Srce stade kao dete

Da se otima
Trazili smo se
Po prethodnim zivotima

Ostavih iza sebe svet zablude

Promasaje koji tise
Prosto, lako,
K'o neko beznacajno pristaniste

O, da mi je da se

jos samo jednom zaljubim
Opet bih uzeo kostim
vecnog decaka
I opet bih smislio
kako da prodangubim
Dok ona ne sleti
niz hodnik studenjaka

Gorda, naspram podsmeha

I spletki poslednjih
Usamljeni galeb
Iznad mora osrednjih

Reci bi sve pokvarile

Samo sve cutke
Pokraj mene stisla
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla

O, da mi je da se

jos samo jednom zaljubim
Opet bih gledao
niz kej kao niz prugu
I opet bih znao
da se u oblak zadubim
I cekao bih samo nju,
ni jednu drugu

Napisi mi pesmu, mazila se je

Nisam znao da li cu umeti
Reci jesu moje igracke,
cakle mi se u glavi
Kao oni sareni staklici kaleidoskopa
I - svaki put mi druga slika
u ocima kad zazmurim
Ali¦postoje u nama neke
neprevodive dubine
Postoje u nama neke stvari
neprevodive u reci
Ne znam....

Napisi mi pesmu, molila je

I nisam znao da li cu umeti
Voleo sam ju tako lako
A tako sam tesko to znao da pokazem
A, onda odjednom raspored
madeza na njenim ledjima
Kao tajna mapa pokazao mi je
U koju zvezdu treba da se
zagledam, i - tako
Eto ti pesma, ludo jedna...

NAPOSLETKU:)

izabella | 12 Maj, 2011 12:40


Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za toèak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledeæem bregu...
Okopniæe moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...

Razbiæu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim...
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja teèem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošiæ što se teško pribada...
Da me može oduvati najblaži Nemirac...
Da æu u po reèi stati...
Da se neæu osvrtati...
Nikada...

Reðaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti bas ovaj cigan?

Ne, duso...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su sliène u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Èemu suze lepa ženo?

Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomièna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obièna...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblaži Nemirac...
Da æu u po reèi stati...
Da se neæu osvrtati...
Nikada...

JESAM TE PUSTILA :)

izabella | 11 Maj, 2011 17:16

Nije stao svet kad sam otisla
a htela sam tako da bude
ostao si sam ta prica najbrze
udje medju ljude

Pustila sam te da mi uzmes sve
i radis na moju sramotu
neke stvari se samo jedan put
gube u zivotu

Ref.
Jesam te pustila
da uzmes mi dusu i neka ti bude
svasta dopustila
sad nemam sa cime pred Boga i ljude

Jesam te pustila
al' sam ti vesto predpisala lek
da me prebolis
a ne zaboravis zauvek
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb