izabella | 19 Septembar, 2012 02:57
I jos jedna noc koja me ogrce tugom i krade osmeh sa lica....
jos jedna noc u kojoj gradim zidove oko sebe
i selim se u svetove koji su dugo bili moje utociste...
one koje si sagradio za svoju princezu…
da ostane nedirnuta...
visoko u oblacima bile su moje odaje...
tu sam te cekala,kad umoran od lutanja kroz svakodnevnicu… potrazis utociste u mom pogledu..
.onom najneznijem... tebi namenjenom..
sad kad tvoj pogled u mome vise ne stanuje...
tvoje oci za mene imaju zabranjenu boju...
moram biti slepa za njihovo postojanje...
sada su samo snovi mesto gde srecemo se...
nas svet satkan od muzike i dodira bez reci..
uvek smo govorili tisinom....
jer njome se i najteze reci tako lako izgovore...
snovi su sada moje oaza u pustinji zivota....
gde potrazim tvoj izvor ljubavi da se zedna napijem...
i cekam te da navratis..
..kad nemas gde i nemas kome..
kad pozelis da cujes kako ti tisinom govorim...
''jos uvek te volim''....