izabella | 14 Maj, 2011 20:04
Ne zanima me i ne čujem.
Naglo mi je posto selektivni sluh.
Njegove reči tek reči su prikaze.
Koga se još tiče šta je reko duh.
Nemojte mi reći
kada ga u foajeu pozorišta
vidite na prvoj reprizi,
i ne prepričavajte mi
njegov komentar u pauzi,
jer ste pomislili da bi me zanimalo
Nemojte mi reći
i kada vam preporuči kafanu sa ugla,
ni slučajno- ja sam ga prvi put tamo odvela
i konobarica nam je pevala
nekakvu veselu dečju pesmu
i pokazala nam sliku od svoje ćerke
Nemojte mi reći da se kladio u put u Portugal
Dobro je, sve je dobro…
Ja to već znam i nemojte mi reći
Baš me briga, družite se sa njim po Portugalu
Pijte medicu i jabukovaču,
osvanjavajte sa njim,
prepričavajte tekstove,
srastite sa telefonskom slušalicom.
Nema i gluva-
ja ne postojim za vaše reči.
Ne govorite mi...
izabella | 14 Maj, 2011 00:50
Dani su mi jos dugi
hladni
a miris proljeca
se lagano siri zrakom...
Dani su mi isti
jednolicni...
Trebam
ono nesto...
Da mi probudi
srce
dusu
da poletim
i da letim s pticama...
Trebam ono nesto
da mi oboji
ovaj svijet
crno bijeli...
Da otvorim srce
da spektar boja
zasja iz njega...
Trebam tebe
kraj sebe!
Da te ljubim
u zore sutrasnje
u veceri sadasnje...
Da te milujem
u predvecerja
u smiraj dana...
Osjetiti stisak
tvoje ruke
zelim...
Milo moje
trebam te
kao sto sunce ljubi mjesec
i mjesec cuva zvijezde...
Nema te kraj mene...
I sta mi preostaje
nego da te sanjam
da te ljubim
u snovima
i mrsim ti kosu
u jutarnjim maglama...
Nada mi ostaje
da ce me sutrasnja zora
dovesti blize tebi...
Znam da cemo zajedno
dotaknuti dugu
i zvijezde...
Doci ce i nase vrijeme
zasplesat cemo
samo nas ples ljubavni...