Ja, Izabella

1. Možda niko nije umeo da te želi ovako kao ja noćas...

Antoan de Sent-Egziperi

Ne molim Te, Gospodine, za čuda i videnja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da primijetim svjetlost i vrhunc...e, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteći. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratioci života – uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazditi duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su “ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.

SAN

Kad zatvorim oci uvijek si tu,
Uz mene...
Lezimo na krevetu, nagi
... Tvoje toplo tijelo
Uz moje
Isprepletenih ruku,
Stopljenih dusa…
Moja glava je na Tvojim grudima
Osluskujem Tvoje disanje
Otkucaje Tvoga srca
(o kuca li jos uvijek samo
za mene?)
Silovite i sigurne...
Ti se igras s mojom kosom
I uzaludno se boris protiv sna
Upijam tvoj miris,
Tako drag i blizak
Gubim se…
I ponovno sam sretna kao nekad...
Kao prvi put
Jer volim...


Bruna