izabella | 03 Jul, 2012 01:41
Evo me..Ako ste mislili da sam pala...I slavite moj pad,grdno se
varate....Evo me....Ista..Tvrdoglava..sa magičnim zvijezdama u
očima...vjerom u bolje sutra...još me ima...još se ne dam.....i gle čuda
imam dušu.. iako su je kidali na milione komadića...ostao mi je jedan
djelić...baš onaj koji sam ljubomorno od svih...grčevito u ruci
čuvala...onaj koji me tjera naprijed... Umijem ja da volim...cini mi se i
previse.....Ali ..umijem ja i da precrtam ...Kao da nisu pojedini ni
postojali....
izabella | 03 Jul, 2012 01:35
Ja sam obična, sasvim obična žena...
Farbam kosu, lakiram nokte, bolujem od pms-a, čitam, radim, plačem, patim, nerviram se, volim leto i volim da budem sama....
Nesavršena sam, hvala Bogu.
Isključiva kada sam nesigurna, uskogruda ponekad, brzopleta...
Nemam osećaj da se svet vrti oko mene.
Prosto, svako ima prava da se izrazi i stvari vidi iz svog ugla, i ja sa tim ne moram da se slažem, što ne znači neminovno, da taj neko nije u pravu, a ja jesam.
O čemu ja sad to?
Stav....
Stav je bitan, ali stav sa velikim S...
Kičma oslobođena tereta sopstvenih frustracija, ljubomore...
Uvek kažem ono što mislim...
Glasna sam kad me nešto žulja...
Samo hoću da kažem da ovde pišem o svemu..
Ne, ja nisam imala vremena da budem sa toliko muškaraca do sada u svom životu, koliko sam pisala o njima...
Upoznala sam mnogo ljudi, tako da i oni imaju mesto u mojim mislima i među mojim rečima...
Ne pišem da bi mi neko aplaudirao. ..
Ili me kudio...
I jedno i drugo primam i prihatam samo od onih kojima verujem... a njih je malo...
Ostali su prolazni...
Ja sam obična, sasvim obična žena... sa neobičnim pogledom na svet i ljude...
To je sve...