izabella | 21 Septembar, 2012 01:02
Seti se... kada sve prođe, sva uluda čekanja, na ivici snova i ludila,
Sve one gorke čežnje, zarobljene u košmarima...
Seti se, kako je sanjati svaku noć, isti nedosanjani san,
kako je šetati ivicom ponora, na korak od slobode,
na stopu od stvarnosti, za sva ona čekanja...
Sećanja me, živog zakopavaju, u grobnicu snova,
U zalutale odnose sa zvezdama,
u neme priče sa mesecom, i još duža čekanja...
Osuđena na ljubav, da te volim... A sama...
Seti se, kako smo se voleli nekada...
Ubijaju me, tvoja nedostajanja...
Još uvek te čekam, na ivici ponora, gde si me ostavio...
Seti se... Još sam tamo, usamljena...
U mislima, u sećanjima... Seti se...
izabella | 19 Septembar, 2012 02:57
I jos jedna noc koja me ogrce tugom i krade osmeh sa lica....
jos jedna noc u kojoj gradim zidove oko sebe
i selim se u svetove koji su dugo bili moje utociste...
one koje si sagradio za svoju princezu…
da ostane nedirnuta...
visoko u oblacima bile su moje odaje...
tu sam te cekala,kad umoran od lutanja kroz svakodnevnicu… potrazis utociste u mom pogledu..
.onom najneznijem... tebi namenjenom..
sad kad tvoj pogled u mome vise ne stanuje...
tvoje oci za mene imaju zabranjenu boju...
moram biti slepa za njihovo postojanje...
sada su samo snovi mesto gde srecemo se...
nas svet satkan od muzike i dodira bez reci..
uvek smo govorili tisinom....
jer njome se i najteze reci tako lako izgovore...
snovi su sada moje oaza u pustinji zivota....
gde potrazim tvoj izvor ljubavi da se zedna napijem...
i cekam te da navratis..
..kad nemas gde i nemas kome..
kad pozelis da cujes kako ti tisinom govorim...
''jos uvek te volim''....